...PROKLET...PO HILJADU PUTA...

Evo me opet..nakon toliko vremena..ponovo tonem..zboden u srce po ko zna koji put..i mrtav umirem, po ko zna koji put..na ovom putu, od nadanja do stradanja, uvijek zavrsim na ovom drugom..ovaj put, potpuno bez snage da podignem glavu, i pogledam bolu u oci..suvise sam slab...nakon toliko godina, to sebi dozvolim..nakon toliko godina, dozvolio sam sebi let..i prije nego sto sam i pokusao, potonuo sam dublje od dna..opet..tako boli..Gospode..tako me pritisce ovaj bol..tako ga mrzim..tako ga prezirem..ali je jaci od mene..i lomi me..rastavlja me na proste faktore..evo ih suze tu, na srcu leze..kidaju mi dusu lagano, komad po komad..kidaju i podsjecaju ko sam, šta sam, i gdje sam..podsjecaju me da sam niko, da sam nista, i da sam nigdje..i samo povecavaju zelju da sto prije odem, jer nema mjesta za mene na ovom svijetu..radije i mrtav, nego ovakav..samo cekam taj tren, da me meleci vrate tamo odakle sam bez potrebe dosao..samo bol, bol, bol..ono sto zelim, ponovo nemam..ponovo tako sam..ponovo slomljen..ponovo bez onog sto bi me mozda jedino istinski ispunilo..kao jednu usranu marionetu, sudbina me baca kao ljusku tamo gdje ja ne zelim..i opet mi jedina utjeha ostaju one linije na cesti koje tako prokleto brzo prolaze..i ova  hrpa metala i plastike, koja vjerno ucestvuje samnom u svemu tome..i koja ce jedina i biti samnom do kraja..jer kraj ce nam doci skupa..nerazdvojni smo i ostacemo do zadnjeg trena..njen kraj - bice i moj...

Nekad i sad...negdje i tamo...

Ovih dana sam doveo samog sebe do novih granica u ne-spavanju, psihickom i fizickom naporu. Ali sve se to anulira kada pomislim na jucerasnji sastanak sa osobom koja je u mom zivotu nehoticno ostavila jedan duboki, duboki trag...na koju me svaki put podsjeti glas Tanje iz Oktobra 1864 i Ivane iz Negativa...ja i sam ne zelim da se to ne desava jer svako to podsjecanje budi ceznju, zelju...ceznju koja ima poseban ukus, koja ne boli, koja tako prija...da me pitas zasto je to tako, ne mogu ti nista reci jer ni ja nista ne znam...ta u isto vrijeme pitoma i divlja djevojka me je navela da napisem pjesmu, a to kod mene znaci mnogo...uspjela je pokrenuti jedan zahrdjali, skoro potpuno unisteni mehanizam emocija...a ona tako mirise na zrelost...tako misticna, sa svojim neobicnim nausnicama, krupnim smedjim ocima...tako otkrivena, a u isto vrijeme na neki nacin i nedodirljiva...uspio sam da je iskreno nasmijem, i skoro navedem na plac, cak i zacrvenim i postidim...iz nje izviru osjecaji, nevjerovatno spontana i emotivna, i to na izuzetno otvoren nacin...dosla je bez trunke sminke na licu, sa svojim iskrenim osmijehom i pogledom koji je u isto vrijeme pogled i djeteta i vec poodavno zrele zene...starija od mene mozda i vise od 5 godina, to me nije bunilo da igru polako navodim u svom pravcu, i da je jako , jako polako navikavam na sebe...da joj saljem mamce koji ce je navesti da me se sjeti, da opet pozeli da provede dio svog vremena samnom, a da joj to ne bude opterecenje...sve lagano, bez ikakve force...a T2 i GT-a ceka jako, jako tezak i odgovoran zadatak...to ce im biti jedan od testova...ne nadam se nicemu...ali nisam ni odustao...ovaj put trazim kompromis, a to je upornost, strpljivost i cekanje...jer mi nista drugo ne preostaje...mozda malo neobicno razmisljanje sa moje strane, ali ja se jednostavno ravnam prema osobi onako kako je ja shvatim...to ne znaci da sam u pravu u ovom slucaju, naprotiv, mozda totalno pogresno postupam, to zna samo Tvorac...a vrijeme ce reci svoje...

...Meni Hvala Ni Jedno...

Bio je jedini pravi pjevac zabavne muzike koji je bio cist od ovih danasnjih turbo-folk sranja, koji je imao svoj cilj i svoj pravac...Tose Proeski...ovo je pjesma koja o ''ljubavi'' govori na onaj drugi, mracniji nacin...govori o ljubavi koja je neuzvracena, rijeci ''volim te'' su posmatrane drugacije, ne bukvalno...on je dao SVE, a sve je ostalo NEUZVRACENO...u ovoj pjesmi je to opisano na zaista poseban nacin...samo sto ja nikada vise ne bih mogao izgubiti PONOS, pa da zaplacem...uz ovakve pjesme se piju tablete, prave omce za vjesanje, pune pistolji i ziletom rezu vene...ova je pjesma direktni put na dno...povesce te tamo gdje uopste ne zelis, doci ce ti sjecanja koja treba da budu u proslosti...ova ce ti ih pjesma vratiti protiv tvoje volje, samo ako joj dozvolis da ti dodje do srca...osjetices strah, zebnju, uzas onoga nekada davno prozivljenog...osjetices ono sto te je davno unistavalo kao da je sada tu, osjetices agoniju kao da jos uvijek traje, kao da nikada nije ni prestajala...i to sve samo na tren...u iducem trenutku vec ces biti u ''ovoj'' stvarnosti...ovo je jedna od najosjecajnijih pjesama za koju znam...svaki put kada cujem rijeci refrena, kao da mi neka zima prodje kroz vene...

Nikad nisi mi rekla, da mene si se odrekla,

ni kojim znakom, niti pogledom, ni dahom

da sam nekad ti znacio bar tren,

tvoj kad sam bio, vidio sam, tad samo snio sne za nas,

danas kad odlazis neces da izustis rijec...

Meni hvala ni jedno, sto sada cutim, tiho sapcem,

nijemo patim bol da skratim...

Meni hvala ni jedno,

sanjam proslost, a sat stao, uklet usud po meni pao,

meni hvala ni jedno, kad vec ides vec je vrijeme

dusi mojoj smrtno breme...

Meni hvala ni jedno...

Meni hvala ni jedno, ni jedno bravo kad sve sam dao

sto sam te nasmrt milovao, meni hvala ni jedno,

za gorko vrijeme, ako svene, a bez tebe i bez mene

meni hvala ni jedno,

ni jedna rijec ni koji osmjeh pohvala jedna

pa ni podstrek,

ja te volim ni jedno...

Ruku nisi mi dala, plasila se da bi pala,

dal' da se smijem il' da placem ili boli me jos jace

sto bi sada marila...

Nemam nedoumice, sapni mi bar, kazi u lice

danas kad odlazis, neces da izustis rijec...

Meni hvala ni jedno sto sada cutim, tiho sapcem,

nijemo patim bol da skratim...

Meni hvala ni jedno,

sanjam proslost a sat stao uklet usud po meni pao,

meni hvala ni jedno, kad vec ides vec je vrijeme

dusi mojoj smrtno breme...

Meni hvala ni jedno...

Meni hvala ni jedno, ni jedno bravo kad sve sam dao

sto sam te nasmrt milovao, meni hvala ni jedno

za gorko vrijeme ako svene a bez tebe i bez mene,

meni hvala ni jedno,

ni jedna rijec niti koji osmjeh pohvala jedna

pa ni podstrek,

Ja te volim ni jedno...

No name

Opet sam tako prokleto negativan...ustvari vise sam neraspolozen...bez nekog jaceg razloga...to sto mi skoro nista u zivotu ne ide kako bih ja to zelio je postalo ''normalno'' i ''uobicajeno'', kao kada imas kucnog ljubimca, i nakon nekog vremena ga vise skoro i ne primjecujes...upravo slusam ''Fluid'', Adi Lukovac...kako neobicna pjesma, govori tako puno a tako malo...toliko je osjecam, kao da sam je napisao...on je za mene govorio ono sto ja nisam znao da izrazim...a ni to skoro niko ne razumije...pitam se sta li ona sada radi...bice svasta kada odem u Mostar...bas me zanima kako ce proci prvi susret...moracu ukljuciti sva cula, da osjetim svaku njenu vibru...nadam se da cu moci...jos malo pa necu vise moci stavljati postove, necu dole imati neta navece...samo po danu...a ja bas tada i nemam neke inspiracije...jedino vikendom, kad dodjem ovdje...jos su se neki kreteni zalili na blog, kao nije bas ''primjerenog sadrzaja''...ko god da je - nek se nosi...

The Last Song I'm Wasting On You

U zadnje vrijeme mi je jedna prelijepa pjesma u mislima, puna emocija, bola, ceznje...Evanescence, The Last Song I'm Wasting On You...odavno nisam cuo takvu pjesmu, da se sav najezim od nje, od onog samotnog zvuka klavira, i njenog glasa koji tim tuznim tonom, prica jednu nesretnu pricu...

Sparkling grey,

then my own veins

Any more than a whisper,

Any sudden movement of my heart.

And I know, I know I'll have to watch them pass away

Just get through this day

Give up your way, you could be anything,

Give up my way, and lose myself, not today

That's too much guilt to pay...

Sickened in the sun

You dare tell me you love me

But you held me down and screamed you wanted me to die

Honey you know, you know I'd never hurt you that way...

You're just so pretty in your pain...

Give up my way, and I could be anything

I'll make my own way

Without your senseless hate... hate... hate... hate...

So run, run, run

And hate me, if it feels good.

I can't hear your screams anymore...

You lied to me

But I'm older now

And I'm not buying baby...

Demanding my response

Don't bother breaking the door down

I found my way out...

And you'll never hurt me again...

Zestok poremecaj

U zadnje vrijeme mi bas svijest ne funkcionise kako bi trebalo...kada sjednem i umirim se, samo 20-ak sekundi nakon sto sklopim oci zaspim...nije toliki problem u tome nakon koliko zaspim, nego KAKO ZASPIM...prije sam imao ponekad lucidne snove, ali ovo je skroz drugacije...kada zaspim, sanjam, ali paralelno sa tim i RAZMISLJAM o onome o cemu sam mislio prije sna...kad se trznem, prividjam svakakve likove i stvari ispred sebe, a ustvari nisu tu...pa mi se desi da kada utonem u san sanjam, budim se, ali se ustvari budim u drugom snu, i tek onda stvarno...znaci SAN U SNU...kada mi padne neka pjesma napamet, cujem je u glavi, a kada se sjetim neke druge, sviraju obje u isto vrijeme...a u isto vrijeme i razmisljam, cujem svoje misli...tri glasa odjednom...bas bolestan osjecaj, a nemam kontrole nad njim, kad prestane - prestane...

The Beginning of the End

Your world is coming to it's end
But you don't have to be afraid
- I'm here for you...

Save your happiness for tomorrow
And today we'll drown in your tears
A drop of your blood tastes like wine today...

Come closer my dear
It is just the beginning of the end
Yes, I'm here for you
Save your happiness for tomorrow
And today we'll drown in your tears
A drop of your blood tastes like wine today...

And because I love you so
And I'm here for you
Save your happiness for tomorrow
And today we'll drown in your tears
A drop of your blood tastes like wine today

Save your happiness for tomorrow
And today we'll drown in your tears
Your blood tastes like life today...

Will you let it rain
Let it rain
So won't you let it rain
Oh, let it rain
Won't you let it rain...

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ HIM_ _ _